Odlazi šajkača, dolazi hidžab

Piše: prof. dr Miladin M. Ševarlić Preljinski/Slobodne novine

U jedanaestom sazivu Narodne skupštine Srbije bio sam prepoznatljiv po povremenim dolascima u srpskoj (šumadijskoj) narodnoj nošnji sa šajkačom na glavi!

To sam činio ne samo kao predsednik Upravnog odbora Društva srpskih domaćina i dugogodišnji predsednik Republičke komisije Takmičenja sela Srbije, već prvenstveno kao poštovalac generacija naših predaka kojima je šajkača bila sastavni deo vojničke uniforme u Prvom svetskom ratu – čijim žrtvama bi odavanje počasti uobičajeno po jedan minut trajalo čak dve godine i 172 dana! Inače šumadijsku narodnu nošnju zavoleo sam kao dete jer je bila nošnja za svečane (krsne slave, krštenja, svadbe, ispraćaje u vojsku, …) i tužne skupove (sahrane, četresnice, godišnjice…) i mojih đedova po ocu i majci, kao i ujaka!

Šumadijsku narodnu nošnju u Skupštini sam povremeno nosio i u spomen na Dimitrija Katića (1843‒1899) iz Crkvenca kod Svilajnca, koji je od 1874. godine (izuzimajući 1884. i 1889) stalno bio poslanik iz Resavskog sreza, dve godine potpredsednik, a u narodnoj nošnji je 1891‒1892. godine i predsedavao Narodnom skupštinom Kraljevine Srbije ‒ zbog čega su pri susretima s predstavnicima drugih država i on i Srbija bili veoma cenjeni! I posebno zbog uvažavanja akademika prof. dr Radomira Lukića, koji je 1939. na Sorboni odbranio doktorat nauka u srpskoj, šumadijskoj narodnoj nošnji, a od 1983. bio je osnivač i predsednik Odbora za selo SANU (do smrti 1999) – čiji sam član i ja bio od 1990. do 2014. godine ‒ kada su me, zbog mojih stavova protiv GMO, „razrešili članstva“ i time indirektno priznali da i u SANU ima lobista „Monsanta“?!

Međutim, u 2018, kada je Skupština Srbije trebalo da održi svečanu sednicu povodom 100 godina od pobede u Prvom svetskom ratu, predstavnici (ne)Srpske napredne stranke i njeni koalicioni partneri koji čine skupštinsku većinu ni posle pet mojih uzastopnih zahteva nisu dozvolili da se za 1.260.000 srpskih poginulih vojnika i civila oda počast barem jednim minutom ćutanja?! Među njima prednjačila je predsednica Skupštine koja me je, posle odbijanja skupštinskog obezbeđenja, iz sale „svojeručno“ izgurala u hodnik zajedno sa slikom „Plava grobnica“?!

Pre i posle toga, zbog povremenog pojavljivanja u srpskoj nacionalnoj nošnji u više navrata mi je zamerano od „rijaliti zvezde“ i predsednika jedne od dve seljačke stranke (a obojica su glasali da se poljoprivrednici opljačkaju za oko 900 miliona evra u periodu 2012‒2020), spočitavajući mi „da sam genetski modifikovani seljak“ ili od aktuelnog ministra poljoprivrede i prvog na izbornoj listi (ne)Srpske napredne stranke – koji me je oslovljavao sa „gospodin u odelu koloritnih boja“ i govorio da „ne znam da se u Skupštini skida kapa“ ‒ što ukazuje na to da kao lider SNS-a ne poznaje srpsku tradiciju i običaje jer se šajkača sa glave skida samo u dva slučaja: (1) pri ulasku u crkvu i manastir, i (2) na sahrani kad počne opelo pokojniku/ci!

Za razliku od srpske skupštine, u srpskoj narodnoj nošnji dva puta sam bio gost u Dumi Ruske Federacije. Prvi put, posle kraćeg pozdravnog govora u ime delegacije naše skupštine, bio sam posebno darivan od svetskog prvaka u šahu Anatolija Karpova ‒ kome sam, uz druge darove, poklonio i šajkaču! Drugi put našu delegaciju primio je prvi zamenik predsednika Dume RF Aleksandar Žukov, unuk znamenitog generala Crvene armije iz Drugog svetskog rata ‒ kome sam u ime naše delegacije (iako su to bili moji lični pokloni!?) darivao: tri slike Miroslava Radovića posvećene Prvom svetskom ratu ‒  „Plava grobnica“, „Tamo daleko u prostoru i vremenu“ i „Pukni zoro“ i flašu rakije od srpske maline!

A u dvanaestom sazivu Narodne skupštine Srbije, prvi put će vizuelno stalno dominirati poslanica Stranke pravde i pomirenja iz Novog Pazara, doktor medicinskih nauka Misala Pramenković sa hidžabom, koji se „u islamskoj veroispovesti smatra simbolom skromnosti, privatnosti i morala“, a koji u Raškoj oblasti nije bio prepoznatljiv deo ženske nošnje do poslednje decenije!

Međutim, pojavu hidžaba u srpskoj spoljnoj politici prva je u poseti Iranu (24. 11. 2015) promovisala predsednica desetog saziva Skupštine Srbije, pravoslavka Maja Gojković, sa obrazloženjem da ga je dobila iz Novog Pazara! Da li je time, osim višepartijske, postala i verska preletačica, vreme će pokazati.